Naravno! Tehnika vrućeg pocinčavanja + bojanje naziva se „DUPLEX“. Njenom primjenom se vijek trajanja proizvoda značajno povećava. Ona ne zahtijeva posebne mjere, različite od standardnog bojanja i može se izvršiti gotovo svim danas dostupnim tehnikama. Posebnu pažnju zahtijeva čišćenje predmeta i odabir boja.

Prvo čišćenje treba izvršiti ako je na pocinčanom predmetu već započela površinska oksidacija; lagana svijetla patina koja pokriva sloj cinka mogla bi spriječiti prijanjanje boje. Može se pristupiti mehaničkom čišćenju (vrlo finim brusnim papirom bez pritiskanja) ili kemijskom (pranjem u vrlo blagoj kiselini i naknadnim ispiranjem). Prilikom bojanja predmet mora biti suh. U protivnom bi mjehuri vode zaostali ispod boje doveli do brze oksidacije cinka, a koji bi, uz značajno povećanje volumena, podigao tek naneseni sloj.

U pogledu boja, u prodaji postoje temeljne boje, boje i lakovi izričito namijenjeni za pocinčane površine: potrebno je slijediti upute proizvođača.

Grupacija Bisol desetljećima opskrbljuje proizvođače dijelova za teretna vozila (ljestve, nogostupi, nosači motora, razni oslonci, dodaci), za poljoprivredne i građevinske strojeve. Zardini srl dugi niz godina surađuje sa BWM-om (automobili), Smitz – Cargobull-om (industrijske prikolice) i ostalim primarnim proizvođačima ove industrijske grane. Vruće se pocinčavanje naročito koristi za dijelove podložne intenzivnoj upotrebi (mehanizmi za zatvaranje, stepenice), gdje upravo česta upotreba metal izlaže koroziji. Kod BMW-a se radi o visoko otpornoj ploči središnjeg tunela, koja je, budući da se nalazi ispod šasije, stalno izložena koroziji.

Uzevši u obzir ograničene tipske tolerancije automobilske industrije, materijal općenito mora proći dodatne obrade, kao što su kalibriranje otvora, narezivanje, čišćenje površina od mogućih izbočenja (kapljice, grudice) koja su karakteristična za vruće pocinčavanje. Višegodišnjim iskustvom Bisol spa i Zardini srl razvili su specifičnu opremu koja može udovoljiti takvim potrebama. Zardini srl pocinčavanje vrši u kupkama specifičnog sastava (niski postotak olova), koji prevlaku čini sukladnu zahtjevima standarda automobilske industrije EC/2000/53.

Predmeti posebnog oblika mogu se vruće pocinčavati u centrifugi u gore navedenim pogonima. Materijal se, nakon pocinčavanja i završne obrade, može dodatno obraditi, postupcima kao što su bojanje elektrostatskom tehnikom sa prahom ili slično.

Obvezna je prethodna provjera mogućnosti izvođenja postupka vrućeg pocinčavanja – oblika (mjesta za ovješavanje, otvori ispusta i oduška), materijala (sastav čelika/lijevanog željeza, debljine), vodeći računa o prevlakama cinka koje će se stvoriti (uobičajeno od 30 do 100 mikrona) i o mogućoj termičkoj deformaciji koju bi predmet mogao pretrpjeti (vruće se pocinčavanje vrši na temperaturi od 450-470°C).

Spomenuti bijeli prah ili tzv. bijela hrđa koja se pokazuje ako se tek pocinčani (ili obrušeni) materijal uskladišti u vlažne i slabo provjetrene prostore (ili obloži kartonom ili prijanjajućom folijom) – tako se stvaraju oksidi i soli u prevelikoj količini. Zaštita od korozije je još uvijek zajamčena, ali ako utječu na vanjski izgled predmeta, takvi se produkti korozije mogu pokušati rastopiti blagom kiselinom. Pokušati razrijeđenom otopinom limunske kiseline (npr. sok od limuna), ali treba voditi računa da će se boja obrađene površine razlikovati od okolne (u osnovi tamnija). Također treba voditi računa da će nakon skidanja bijelog praha na tom predjelu ostati jače hrapava površina, zbog naboranosti uslijed korozije. Postoje druge metode koje koriste proizvode za davanje sjaja, ali su složene i skupe. U svakom slučaju vrijedi preporuka; izvršiti probu na neizloženom mjestu radi procjene razlike u boji. Također podsjećamo da mrlje bijele hrđe vremenom nestaju, ako je predmet izložen utjecaju atmosferskih prilika (kiši, vjetru, itd. …).

Radi se o nedostatku izazvanom zaostalom troskom (talogom) u rastopljenom cinku (engl. „dross protrusions“). Uz čvrsta saznanja da ovaj nedostatak ne utječe na zaštitna svojstva prevlake, napominjemo da je ipak predmet ispitivanja radi pronalaženja njegova rješenja.

Radi se o lako topivim česticama (najčešće željeznim) uklopljenim u cink, koje se, lebdeći u kupki, „zalijepe“ o zaštitnu prevlaku. Njihovo postojanje, veličina i raspored ovise o više faktora (temperatura, sastav kupke i čelika, redovito čišćenje dna kade, ….), a njihove korelacije još uvijek nisu potpuno razjašnjene.

Nedostatak se može pokazati na svim vrstama predmeta, a ako stvara estetske ili sigurnosne probleme (npr. kod rukohvata), može se odstraniti brušenjem ili laganim struganjem samih izbočenja, bez rizika za postojanost i kvalitetu prevlake.

Ovo je važan podatak, koji treba uzeti u obzir prilikom projektiranja. Teško je, međutim, dati preciznu procjenu: može se pozvati na traženu debljinu prevlake, nakon čega se može iskoristiti veza između debljine prevlake i težine po m² površine predmeta.

Pažnja: kod šupljih predmeta (npr. cijevi) treba uzeti u obzir i kompletnu unutarnju površinu. Ako se na šupljim predmetima ne pripreme otvori oduška, može doći do taloženja cinka, koji će značajno povećati težinu predmeta (posjetite poglavlje Savjeti). Za približne se izračune mogu koristiti tabele sadržane u poglavlju Postupak vrućeg pocinčavanja.

Silicij (S) i fosfor (P) su elementi koji se uobičajeno dodaju čeliku radi postizanja određenih mehaničkih svojstava. Ovi elementi mijenjaju ponašanje čelika podvrgnutog vrućem pocinčavanju, povećanjem njegove reaktivnosti: u prosjeku se dobivaju prevlake deblje od uobičajenih, što povećava vijek trajanja predmeta, ali uz krhost zaštitne prevlake. Drugi elementi koji daju isti učinak su: sumpor (S), mangan (Mn), krom (Cr),nikal (Ni), niob (Nb), titan (T), vanadij (V); niski postoci ovih elemenata kod običnih čelika ne stvaraju mnogo problema. Za silicij i fosfor su izvršena određena istraživanja koja su dovela do klasifikacije čelika na temelju njihove reaktivnosti (sadržaj Si i P izražen je u postotku %).

Klasa 1 (Si < 0.03; P < 0.025; Si + 2.5P < 0.09)

Čelici ovog tipa pokazuju strukturu zaštitne prevlake svih standardnih faza koje su navedene u poglavlju Postupak vrućeg pocinčavanja ove web stranice. Debljina se zaustavlja na vrijednostima koje su navedene u poglavlju Postupak vrućeg pocinčavanja, a površinska je prevlaka glatka i sjajna. Za sadržaje silicija i fosfora niže od 0,01% (Si < 0.01; P < 0.01) brzina reakcije je vrlo niska, što može dovesti do manje debljine prevlake u odnosu na onu navedenu u standardima (crveno polje grafikona).

Klasa 2 (0.03 < Si < 0.04; P < 0.025)

Veća reaktivnost čelika dovodi do većeg prodora cinka: stvara se deblja prevlaka (20 – 30 mikrona više), a boja naginje mat sivoj. Na površini se mogu razviti manje nepravilnosti.

Klasa 3 (0.15 < Si < 0.02; Si + 2.5 P < 0.25)

Postižu se velike debljine cinka, gotovo potpuno u „zeta“ fazi (120-220 mikrona): to dovodi do povećanja antikorozivne zaštite, a u slučaju savijanja visoka će krhost prevlake uzrokovati odvajanja sloja cinka. Površina može biti sjajna do tamno siva.

Sandelin interval

Visoka brzina reakcije stvara prevlake velike debljine, međutim može doći do njihova odvajanja: čak i blagi udarac tijekom rukovanja pocinčanog predmeta može dovesti na vidjelo prostrane površine (nekoliko cm²) čelika, zbog čega katodna zaštita okolnog cinka nije dovoljna da spriječi oksidaciju željeza!

Možemo pretpostaviti da stavljanjem u kontakt takvih vrsta čelika može doći do stvaranja fenomena koji su pogubni za trajanje i otpornost na koroziju pocinčanog predmeta. Uzevši naime u obzir visoki sadržaj bakra u COR-TEN čeliku i veliku katodnu površinu izloženu atmosferskim utjecajima koju on tvori, može doći do stvaranja jakih struja korozije, posebno u slučaju ako se radi o manjoj površini pocinčanog predmeta koji treba spojiti (npr. vijci, nosači, podnožja ograda, itd.), što bi dovelo do brze potrošnje cinkove prevlake i dovelo u pitanje njenu korist. U takvom je slučaju savjetujemo između navedene dvije vrste čelika postaviti predmet pogodon za el- izolaciju materijala (npr. plastične obujmice oko vijaka, plastične folije između prostora naslanjanja); na taj se način prekida strujni krug, odgovoran za koroziju, te ističu najbolja svojstva COR-TEN čelika i pocinčanih dodataka.

Ne – iz ekonomskih i tehničkih razloga; prije svega tu je problem prijanjanja prevlake na temeljni metal (zbog sastava ove vrste čelika), koji čini neizvedivim pocinčavanje predmeta od nehrđajućeg čelika. Također treba voditi računa da se ova vrsta čelika nalazi u tzv. „pasivnom stanju“, koje mu daje otpor na pocinčavanje: jasno je, dakle, da bi zaštita putem vrućeg pocinčavanja bila potpuno nepotrebna.

Ako se čelik tipa COR-TEN (sa visokim postotkom bakra) vari sa pocinčanim čelikom, doći će do brze korozije, ograničene na spoju varenja. Takvo se ponašanje manifestira različitim intenzitetom i sa drugim vrstama čelika (npr. nehrđajući čelik). Zato bi bilo bolje ne spajati (posebno zavarivanjem) razne vrste materijala. Glede mogućnosti zavarivanja ili pripadajuće tehnike/materijala, nažalost ne možemo biti od pomoći. Preporučamo obratiti se proizvođačima proizvoda za zavarivanje, koji pored ostalog imaju posebno osmišljene materijale za zavarivanje pocinčanih predmeta.

Vruće se pocinčani predmeti mogu izložiti samo blago alkalnim sredinama (pH vrijednostima višim od 8 – 9). Kako je cink metal koji može biti nagrizen, kod viših pH vrijednosti baza bi rastopila prevlaku (preporuka je uroniti komad cinka u vodu i postupno dodavati natrijevu lužinu).

Oba su standarda važeća. Prvi je značajan za pocinčavanje općenito, dok sestandard CEI odnosi posebno na proizvode namijenjene sektoru električne energije.

– UNI EN ISO 1461:2009. Prevlake od vrućeg pocinčavanja uranjanjem gotovih predmeta od željeza i artikala od čelika. Specifikacije i metode ispitivanja;

– CEI 7-6 (04/1997): Standardi za provjeru vrućeg pocinčavanja uranjanjem elemenata od željeza koji su namijenjeni pogonima i električnoj mreži.

To znači da se standard CEI još može primijeniti u vlastitom okviru (definiran propisom), dok se za pocinčavanje općenito (ako ne postoje drugi određeni propisi) treba pridržavati specifikacije UNI EN ISO 1461.

Napominjemo da EN standardi vrijede u zemljama članicama Europskog Odbora za normizaciju (CEN) koje su dužne prihvatiti europske standarde (u svakom slučaju preporučamo provjeriti kod stranih odbora za normizaciju da li je takvo objedinjavanje već aktivno).